Porodica Nemanje Bečanovića (24) iz Nikšića, koji je prije nekoliko dana pronađen teško ranjen u podrumu kuće gdje živi, juče je iznijela niz optužbi na račun policije, koja, kako su ustvrdili, još uvijek nije preduzela ništa kako bi rasvijetlila taj slučaj. Bečanovića je 5. aprila u poslijepodnevnim satima u podrumu njihove kuće, u naselju kod Željezare, pronašla ranjenog i u krvi njegova maloljetna kćerka, koja je potom pozvala majku, a ona Hitnu pomoć. Imao je, prema tvrdnjama porodice, prostrelnu ranu u predjelu glave, a iz nikšićke bolnice odmah je transportovan u Klinički centar u Podgorici, gdje je na Odjeljenju intenzivne njege bez svijesti i, po prognozama ljekara, sa malim šansama da preživi. Nemanjini roditelji Ljubomir i Ratka i njegova sestra Slavka za „Dan” su kazali da je on poslednjih nekoliko godina stalno bio pod prismotrom, ali i pritiskom nikšićkih policijskih inspektora i više ljudi iz tzv. kriminalnog miljea, koji su od njega zahtijevali da se uključi u „njihove poslove”. Ljubomir i Slavka su u razgovoru za „Dan” naveli i ispisali imena brojnih lica, među kojima su četiri inspektora iz Nikšića i više osoba iz tog grada i sa Primorja, koje se, kako tvrde, bave raznim kriminalnim djelatnostima (imena radi dalje istrage poznata redakciji).
Ratka Bečanović je istakla da joj je Nemanja dan prije nesrećnog događaja, vidno uznemiren, ispričao da ga pritiskaju da ubije sugrađanina Ranka Radulovića, što je on uporno odbijao.
– Nije spavao, niti je jeo, bio je uznemiren, a dan prije događaja u kuću nam je dolazio jedan Nikšićanin, sa kojim se Nemanja valjda poznaje. Bila sam tu, ali u drugom dijelu prostorije, jer mi Nemanja nije dao da prisustvujem razgovoru. Čula sam kako mu Nemanja govori da ga ostave na miru i da neće to da uradi, ali nijesam čula šta je od njega tražio. Kad je on otišao Nemanja mi je ispričao da traže da ubije Radulovića, i da ga je strah za porodicu – ispričala je njegova majka.
Nakon što je otišla, ta osoba je, kako je istakla, Nemanju malo potom navodno zvala na telefon i ponovo je sa vozilom došala pred njihovu kuću.
– Izašla sam za Nemanjom i čula kako mu ovaj govori da uzme. Vidjela sam da je u pitanju pištolj. Nemanja je krenuo rukom da ga uzme, ali, kako sam ga ja udarila po ruci, pištolj je ispao na sjedište u vozilu i to lice je onda otišlo. Poslije mu je isti slao poruke i predlagao da se sastanu. Sve sam to policiji rekla, tražila da tu osobu privedu i preda mnom pitaju da li je to istina. Nijesu htjeli to da urade i ništa od onoga što sam im govorila nijesu ubilježili. Kad su Nemanju doveli u nikšićku bolnicu molila sam da mi pozovu novinare i da zovnu Radulovića da kažem sve što imam. Moj sin nije pokušao da se ubije, sigurna sam u to. Govorio mi je „majko, smještaju mi i zatvor, ako ne uradim što traže, ubiće me, ubiće mi brata. Ako mi se išta desi, nemoj da dozvoliš da bilo ko od njih bude na saučešću”. Kad sam ga pitala zašto mu to rade kad ništa nije skrivio, rekao mi je „to država radi, Radulovića su pustili iz zatvora da bi ga likvidirali” – istakla je Bečanovićeva.
Ljubomir Bečanović je istakao da je osoba sa kojom je Nemanja razgovarao na dan kada je njegov sin pronađen u podrumu ranjen viđena u njihovom naselju. On je u ime porodice zatražio od svih nadležnih da im pomognu, da Nemanju odmah iz podgoričke transportuju u neku bolnicu u inostranstvu, jer vjeruju da će ga zbog svega „što zna” neko likvidirati.
– I ovako mu je život ugrožen, a siguran sam da će ga ubiti, dokrajčiće ga u bolnici, zato molim sve da nam pomognu da se transportuje u inostranstvo što prije. Nemanja mi je i ranije pričao da ga brojne osobe iz policije pritiskaju da se uključi u neke poslove sa pojedinim iz Nikšića, predlagali su mu razne poslove, a on je to odbijao. Pošto radim u Rusiji, rekao sam mu da nema potrebe da bilo šta od toga radi, da možemo normalno da živimo – ispričao je Ljubomir.
Bečanovići su, s obzirom na to da nije policija na njihov zahtjev htjela to da uradi, o svemu obavijestili i Radulovića, koji juče nije želio da komentariše događaj. Obratili smo se Upravi policije i Vrhovnom državnom tužilaštva, od kojih smo zatražili pojašnjenje i odgovor da li su pokrenuli određene postupke radi provjere navoda porodice Nemanje Bečanovića.
B.BRAŠNjO
Ima dosije, ali nije kriminalac
Nemanja je kada je imao 18 godina bacio eksplozivnu napravu ispred kuće brata Ranka Radulovića i zbog toga je ležao u zatvoru, ispričali su njegovi roditelji.
Bečanović je nekoliko puta učestvovao u tučama, ali, kako njegovi roditelji tvrde, ne svojom krivicom. Oni su kazali i da je prije nekoliko godina kada je radio kao obezbjeđenje u jednom lokalu ranjen u desnu ruku, ali ti pucnji navodno nijesu bili upućeni njemu. Roditelji navode da je Nemanja zbog svih tih dešavanja u poslednje vrijeme imao i problema u braku. Ljubomir je naglasio da je Nemanja počeo da ima probleme od dana kada je ispred kuće Radulovićevog brata bacio bombu.
Od tada je sve počelo, da ga prate, a inspektori su preko pojedinih lica vršili pritisak na njega da se bavi raznim poslovima. Ispričao mi je da su inspektori znali na ulici da ga zaustave i legitimišu, a onda ga pozovu na informativni razgovor u stanicu. Tamo bi mu, kako mi je pričao, predlagali da osnuje svoj klan i da se bavi drogom, da radi za državu i slično. Nedavno je bio na Primorju i dolje su ga pratila lica sa kriminalnim dosijeom i pokušavala da uvuku u neke poslove, a uz pomoć sina jednog iz policije. Mislim da je to jedna grupa ljudi koja u ovoj državi radi organizovani kriminal, da država za sve to zna, zna za sve te ljude koje sam vam pomenuo. Mi nijesmo iz te priče, živimo pošteno od kada znamo. U poslednje dvije godine jednostavno ga nijesu ostavljali na miru, ali ih je odbijao pa su mu i prijetili. Rekao mi je da je svjestan da mu je bezbjednost ugrožena – ispričao je Ljubomir Bečanović.
Pucao sebi u glavu lijevom rukom
Njemanjima sestra Slavka je ispričala da je on prije nekoliko godina ranjen u desnu ruku i da je zbog toga, iako je dešnjak, nije koristio. Međutim, kako je kazala, u podgoričkoj bolnici su im kazali da je on „sebi pucao u glavu, i to precizno lijevom rukom”.
– Jedna od ljekarki u Kliničkom centru nam je kazala da joj je nejasno kako je dešnjak mogao tako sebi lijevom rukom precizno da puca u glavu. I nama je to čudno, a, osim toga, moja snaha kada je sišla u podrum po pozivu kćerke pronašla ga je u ležećem položaju i, kako je bila u panici i strahu, podigla ga je i ispod njegovih leđa pronašla pištolj. Podrum je bez prozora i vrata i iz njega se svaki šum u kući čuje, a pucanj niko nije čuo, pa ni komšije. Sigurna sam da moj brat nije bio u stanju da pokuša da se ubije. Ubila ga je osoba koja je dan prije toga sa njim kod nas u kući razgovarala, i to smo rekli policiji, ali ništa, čak je i uviđaj na licu mjesta obavilo tehničko lice iz policije bez prisustva tužilaštva – ustvrdila je ona, dodajući da joj se brat više puta žalio da ga pritiskaju i prate policijski inspektori.